Danas sam se sjetio da je jedini izlaz – kroz.
Čitao sam o žeđi Slane planine. Pronašao sam suze koje svijet nije mogao zadržati – zatvorene u meni.
Boca koja balansira brod što je otplovio godinama ranije.
Mislim da se sada sjećam svog imena. Vičem ga na 52 herca, ali nitko ne čuje.
Moj strop je trula ledena ploča, daska po kojoj sam morao hodati – sada je donose meni.
Bit će mi pokrivač.
Pokušavam zaspati i pitam se:
Sanjaju li androidi električne ovce?