Annacamento

Danas sam se sjetio putovanja…

mog najdražeg mjesta za posjetiti – prošlosti. Njene slatke privlačnosti.

Odredišta predodređenosti. Brzo prema nigdje.

Sjećam se prizora Tirenskog mora, dok smo stajali na vrhovima tornjeva. Gledao sam te kao dijete koje prvi put vidi more. Ili kao ja, koji ga vidi posljednji put.

Ako se osvrneš na tu ljepotu, vrlo vjerojatno si je već izgubio. Ili sam to ja?

Blagi melankolični povjetarac, ljeta nikad proživljena, mjesta nikad posjećena, sunce koje topi kožu – Bacila si takvu sjenu.

Sjedni. Uzmi nešto slatko. Požuri. Kasnimo.