Albatros

Albatros je u letu veličanstven, a na palubi nespretan pod težinom vlastitih krila. MENDITTOROSA Albatros hvata upravo tu Baudelaireovu suprotnost: slobodu otvorenog neba i nelagodu kada se osjetljivost spusti među ljude.

Čista, vodena i ozonsko-anisna nota otvaraju extrait poput hladnog vjetra iznad mora. Moderna ruža i apsolut ruže ulaze u taj zrak neočekivano, bez klasične puderaste topline.

Ananas daje kratak sočan bljesak, ali ne pretvara kompoziciju u tropski parfem. Uz vodene tonove djeluje svijetlo i gotovo prozirno, dok kašmirsko drvo počinje stvarati mekšu površinu ispod ruže.

Anne Sophie Baeghel kreirala je Albatros kao treće i završno poglavlje Mendittorosine kolekcije Versi, olfaktorne studije odnosa parfema i poezije. Inspiracija je Baudelaireova istoimena pjesma iz zbirke „Cvjetovi zla”, objavljene 1857.

Marokanska i virginijska cedrovina, haićanski vetiver i bijeli mošus postupno zamjenjuju morsku širinu suhim drvenastim tragom. Miris se pritom ne ruši u težinu; zadržava dovoljno zraka da ruža i dalje djeluje kao nešto nošeno vjetrom.

Albatros nije tipičan aquatik za plažu. To je ruža između ozona, oceana i dviju cedrovina — veliki raspon krila u bočici koja razumije koliko let i pad mogu biti blizu.