Aman

Ovaj ritual ne počinje mirnim dimom, nego ružičastim paprom i kiselim rezom rabarbare. NOÈME PARIS Aman prvo razbudi prostor, a tek ga zatim ispuni cvijećem, smolom i crnom vanilijom.

Ružičasti papar, rabarbara i korijandar otvaraju kompoziciju živahno, zeleno i pikantno. Voćna kiselost rabarbare ne postaje slatki kompot jer je začini drže napetom i pomalo sirovom.

Gardenija zatim unosi kremastu cvjetnu punoću, dok apsolut pupa crnog ribiza dodaje tamnu, trpku voćnost. Tamjan prolazi kroz oboje i stvara ozbiljniju, smolastu sredinu bez uklanjanja neobične svježine početka.

Amelie Bourgeois složila je Aman kao mirisni prikaz šamanskog rituala i prijelaza između vidljivog i nevidljivog. Priča zvuči mistično, ali kompozicija ostaje konkretna: kisela stabljika, bijeli cvijet, dim i zagorjelo drvo.

U bazi crna vanilija omekšava sandalovinu, dok cade ostavlja suh, diman i gotovo pougljen trag. Slatkoća se pojavljuje kasno i nikada potpuno ne prekriva zelenu oštrinu rabarbare ni smolasti tamjan.

Aman nije ugodan vanilijski gourmand s nekoliko začina. To je rabarbara koja završava u cadeu, sandalovini i crnoj vaniliji — ritual s dovoljno dima da se nakon njega osjeti miris vatre.