Anarchist A_

Kreditna kartica, sveta voda i prljavi novac zvuče kao dokazi ostavljeni nakon vrlo čudne ispovijedi. TOSKOVAT' Anarchist A_ od njih gradi miris hladnoće, kupovanja oprosta i obećanja koja dolaze s računom.

Snijeg, viski i prljavi dolari postavljaju scenu. Hladan, gotovo bezbojan dojam snijega sudara se s alkoholnom toplinom, dok papir novca i tinta ostavljaju suh, industrijski trag.

Vosak svijeće i zelena sacra smola vode kompoziciju prema crkvenom prostoru, ali sveta voda i akord stare ispovjedaonice ne djeluju spokojno. Uz miris svećenikove odjeće dobivaš prašinu, tkaninu, drvo i instituciju koja je mnogo starija od osobe koja u nju ulazi.

David-Lev Jipa-Slivinschi piše o licemjerju, društvu koje prodaje ljubav, vjeru, oprost i snove te ljudima koji žele kupiti sve. Parfem tu ideju ne prevodi u klasične note, nego u predmete i mjesta koja nose vlastitu moralnu težinu.

Pred kraj se pojavljuje plastika vrećice, hladna i neugodna uz vosak i smolu. Viski se stišava, ali tinta, tkanina i umjetni materijal ostaju poput mirisa u džepovima kaputa nakon dugog čekanja na snijegu.

Ovo nije tamjan za meditaciju. Anarchist A_ ostavlja svetu vodu preko kreditnih kartica, tinte i plastike — ispovijed društva koje je prvo odredilo cijenu oprosta.