Annacamento

Nostalgija u ovom parfemu ne vodi na mjesto na kojem si bio, nego na ljeto koje možda nikada nisi živio. TOSKOVAT' Annacamento miriše kao pogled na Tirensko more iz stare kule, lijep upravo zato što već izmiče.

Naranča, crvena naranča i opuncija otvaraju kompoziciju sunčano i sočno. Verbena im daje svjetliji, zeleniji rub, ali slika se brzo počinje topiti u puno čudniji stol prepun hrane i uspomena.

Ricotta, rum, palačinke i grožđice stvaraju mliječan, alkoholni gourmand koji nije uredan desert. Frangipani i brnistra prolaze kroz njega poput toplog cvjetnog zraka, a „prašina drijade” cijeloj sceni ostavlja fantastičan, teško uhvatljiv veo.

David-Lev Jipa-Slivinschi priču gradi oko putovanja u prošlost, odredišta do kojeg se stiže brzo, ali zapravo nikamo. Melankolija nije odvojena od užitka: sjedni, pojedi nešto, požuri — već kasnimo za vlastitim sjećanjem.

Cedrovina, hrastovina i pupoljci topole postupno suše slatkoću. Morski komorač, bušin, mastika i čempres vraćaju mediteranski krajolik, pa završetak više miriše na kamen, smolu i obalu nego na palačinke s početka.

Annacamento nije jednostavan citrusni gourmand. To je ricotta i rum pod čempresima iznad Tirenskog mora — uspomena koja je možda izmišljena, ali svejedno boli kada nestane.