Electric Dreams

Računalo iz osamdesetih pokušava se zaljubiti, ali raspolaže samo plastikom, jeftinim vinom i pregrijanim sklopovima. MIGUEL MATOS Electric Dreams miriše kao digitalni hormoni koji osjećaj razumiju potpuno pogrešno — i zato postaju zabavni.

Metalni citrusi, tutti-frutti soda i banana otvaraju extrait umjetno, šareno i eksplozivno. Jeftino vino i plastično cvijeće odmah uklanjaju svaku ideju prirodnog voćnog parfema.

Jagodna žvakaća guma dodatno pojačava retro slatkoću, dok Ambrocenide i Iso E Super stvaraju suh, tehnološki prostor. Koža i čisto rublje ponašaju se kao dvije zbunjene interpretacije ljudske bliskosti.

Miguel Matos kompoziciju labavo veže uz priču o računalu zaljubljenom u susjedu glazbenicu. To je njegova prva potpuno sintetička formula, retrofuturistički spoj starih i novih molekula.

Dim pregrijanog računala kasnije potamni voće i plastiku. Banana ostaje kao žuti piksel, dok koža, rublje i drvenasti materijali stvaraju čudan, topao završetak.

Electric Dreams nije realističan parfem banane. To je banana u tutti-frutti sodi, plastici i dimu pregrijanog računala — budućnost kakvu su osamdesete zamišljale prije interneta.