Empty Wishes Well

U džepu je zahrđali novčić, ali bunara više nema. TOSKOVAT' Empty Wishes Well miriše na djetinjsku naviku bacanja želja u vodu nakon što su voda, molitve i mramor odavno presušili.

Zahrđali novčić i petrichor otvaraju extrait metalno, vlažno i hladno. Kiša se osjeća kao obećanje na tlu koje ju dugo nije vidjelo, ne kao osvježavajući vodeni akord.

Smirna, suho lišće i prašnjavi mramor stvaraju napušten, gotovo sakralan prostor. Kadulja dodaje gorko biljno zelenilo, dok zemlja i pačuli polako vraćaju osjećaj života.

David-Lev Jipa-Slivinschi piše o bunarima koji su presušili, pljesnivoj škropionici i molitvama pretvorenima u prašinu. Novac više ne ostvaruje želje, ali nada ostaje tvrdoglavo prisutna.

Javanski i haićanski vetiver, amiris, galbanum i sjeme mrkve kasnije daju korjenastu, suhu bazu. Metal se povlači, a mokro tlo postaje važnije od praznog mramora.

Empty Wishes Well nije parfem izgubljene vjere bez izlaza. To je zahrđali novčić na prašnjavom mramoru dok prva kiša ulazi u zemlju — želja bačena iako bunar postoji samo u sjećanju.