Euphoric Patchouly

New York, 1977. Studio 54 upravo se otvorio, zrcalna kugla vrti se iznad znojnih tijela, a dim cigareta i pačuli pune zrak. MIGUEL MATOS Euphoric Patchouly čeka trenutak u kojem pjesma dosegne vrhunac i cijeli podij eksplodira.

Bergamot daje kratko svjetlo, dok lješnjak, breskva i pačuli odmah stvaraju čudan spoj kremaste slatkoće, voća i zemlje. Galbanum dodaje zelenu, gotovo psihodeličnu oštrinu.

Gardenija i jasmin ulaze poput bijelog cvijeća pod obojenim reflektorima. Dim prolazi kroz njih i uklanja svaku nevinost, dok pačuli ostaje mirisom kože, odjeće i cijele prostorije.

Miguel Matos zamišlja godinu vlastita rođenja i trenutak na 3:34 pjesme „Love Is Really My Game”, kada glazba raste prema frenetičnom, eksplozivnom vrhuncu. Parfem je miris tog kolektivnog naleta.

Sandalovina, vanilija, hrastova mahovina i mošus kasnije zagrijavaju pačuli. Breskva postaje tamnija, dim mekši, a završetak podsjeća na tijelo koje još vibrira nakon što glazba stane.

Euphoric Patchouly nije mirna zemljasta kompozicija za ljubitelje klasike. To je pačuli, dim, breskva i znoj pod zrcalnom kuglom Studija 54 — euforija nekoliko sekundi prije potpunog gubitka kontrole.