Generation Godard

Kisela bombona izgrize jezik, papirnata čaša upije Colu, a kokice ostanu među zubima dugo nakon filma. TOSKOVAT' Generation Godard miriše na male pobjede i velika obećanja starog kina.

Staro kino, kiseli slatkiši, kokice i Cola otvaraju extrait ljepljivo, gazirano i prašnjavo. Kartonske čaše dodaju mokru papirnatu teksturu koja cijelu nostalgiju čini stvarnijom.

Ruža se pojavljuje uz novine, kao poznato ime u tisku koje na trenutak popravi dan. Filteri cigareta zatim unose gorčinu, pepeo i trag likova koji su gorjeli prebrzo.

David-Lev Jipa-Slivinschi naslov povezuje s idejom „djece Marxa i Coca-Cole”. Kino je prostor u kojem su se držale ruke, začinjala djeca i odrasli ponovno postajali mlađi.

Mošus, labdanum i ambreta kasnije zagrijavaju papir, ružu i ostatke cigareta. Cola gubi mjehuriće, dok slatkiši i kokice ostaju kao trag na jeziku i odjeći.

Generation Godard nije parfem filmskog glamura. To je Cola u razmočenoj čaši, kokice među zubima i novine pune cigaretnog dima — malo kino u kojem su ideologija i prvi poljubac stali u isti kadar.