Hexensalbe

Vještice nisu nužno letjele na metlama; možda su ih koristile za nanošenje otrovne halucinogene masti na mjesta o kojima povijest nije voljela govoriti. STORA SKUGGAN Hexensalbe miriše na opasno bilje, trans i seksualnost koju je bilo lakše pretvoriti u mit.

Pelin, ružmarin i crna kukuta otvaraju kompoziciju gorko, ljekovito i otrovno zeleno. Angelika i belladonna nastavljaju osjećaj srednjovjekovne biljne smjese koju nitko razuman ne bi stavio u usta.

Tuberoza se pojavljuje kao opojna, tjelesna bjelina usred tog zelenila. Slani sladić dodaje tamnu, neobičnu slatkoću, dok lišaj daje vlažnu teksturu kamena i šume.

Anna Barkne inspiraciju nalazi u „letećoj masti” koja je izazivala ekstatičan trans, osjećaj leta, priviđenja i seksualnu glad. Zbog otrovnosti se nanosila preko osjetljivih dijelova tijela, često uz pomoć štapa ili drške metle.

Pačuli kasnije spušta tuberozu i bilje u tamnu zemlju. Pelin ostaje gorak, lišaj vlažan, a sladić se zadržava poput crnog traga kroz animalnu cvjetnost.

Hexensalbe nije simpatičan gotički parfem o vješticama. To je otrovna mast od pelina, kukute, belladonne i tuberoze nanesena na dršku metle — povijest je zadržala let, a pokušala zaboraviti žensku seksualnost.