Jasmin de Toscane

Jedan svježi cvijet doputovao je iz djetinjstva Ranie Naim u Pariz i natjerao Jean-Christophea Héraulta da jasmin upozna ispočetka. JACQUES FATH Jasmin de Toscane nije skica bijelog cvijeta, nego studija triju različitih glasova sambaca.

Ulje grejpa, akord frezije i tuniški petitgrain najprije otvaraju zelen, blistav prostor. Citrus ovdje služi kao svjetlo prije nego što indijski apsolut jasmina i apsolut jasmina sambac razviju gušću, opojniju cvjetnost.

Treći sloj pripada živom otisku sorte Grand Duke of Tuscany, snimljenom postupkom Living Process. Taj jasmin koji je pratio Naim na putovanjima u zemlju djetinjstva ima drukčiji, izrazito pun karakter i dotad se, prema kući, nije koristio u parfumeriji.

Hérault je prirodni sambac dozirao u omjerima rijetkima u suvremenim formulama. Zato tekućina s vremenom može poprimiti jantarniju boju; promjena je posljedica obilja prirodnog jasmina, a ne kvarenje sadržaja.

Dok se grejp i petitgrain povlače, tri jasminska lica stapaju se u kremast, zelen i pomalo voćan trag. Cvijet na koži ne ostaje nepomičan: iz svježe biljke prelazi prema toplijoj, gotovo jantarnom punoćom obojenoj večeri.

Jasmin de Toscane nije uredan buket za nekoga tko od sambaca traži diskreciju. To je Grand Duke of Tuscany među grejpom, petitgrainom i dvostrukim apsolutom jasmina — cvijet toliko prisutan da s vremenom mijenja čak i boju parfema.