Mistpouffer

Negdje nad maglovitim jezerom odjekne topovski udar, ali nema broda, oluje ni vidljivog izvora. STORA SKUGGAN Mistpouffer pokušava parfemom uhvatiti taj zvuk: mutan, diman i prirodan taman koliko i nadnaravan.

Bergamot i ozon otvaraju kompoziciju hladnim bljeskom zraka. Smilje, list smokve i bor zatim grade čudan pejzaž u kojem se suha mediteranska toplina sudara sa zelenom šumom i vlagom magle.

Dim ulazi bez velike težine, više kao trag nakon udaljene eksplozije nego vatra pred licem. Vetiver i cypriol daju zemljanu, korjenastu dubinu, dok sladni šećer ostavlja neočekivanu tostiranu slatkoću.

Tomas Hempel i Stora Skuggan četiri su godine prošli kroz stotine inačica tražeći ravnotežu. Mistpouffer je stvaran, još neobjašnjen fenomen zabilježen širom svijeta; mogući uzroci sežu od potresa i plinskih mjehura do atmosferskih rezonancija.

Na koži se ozonska hladnoća stiša, a bor, vetiver i dim postaju sve gušći. Smilje i maltolna slatkoća ostaju poput zlatne mrlje unutar sivog, teško odredivog oblaka.

Mistpouffer nije aquatik unatoč jezerima ni težak parfem dima. To je bor u ozonskoj magli, sa smiljem, sladnim šećerom i udaljenim praskom — zvuk mora pretvoren u miris koji i dalje nema objašnjenje.