Mudéjar - Clair

Sunčeva zraka prolazi kroz kamenu čipku, ali dvorište iza nje ostaje hladno i ljubomorno čuva vlastitu sjenu. MAJDA BEKKALI Mudéjar - Clair tu arhitektonsku igru prevodi u grejp, papar, kožu i tamjan.

Grejp, crni papar i crni ribiz otvaraju extrait gorko, pikantno i trpko. Svjetlost citrusa nije topla ni bezbrižna; papar i tamna bobica odmah joj daju hladniji, mineralan osjećaj.

Atlasni cedar i hrastova mahovina grade suhu, čvrstu konstrukciju. Tamjan se provlači kroz nju poput zrake kroz perforirani zid, dok Asantal dodaje glatku drvenastu toplinu bez razbijanja geometrije.

Richard Ibanez inspiraciju nalazi u mudejarskoj umjetnosti Andaluzije od 12. do 16. stoljeća, hibridnom jeziku u kojem su se spajale islamska, kršćanska i židovska tradicija. Minareti postaju zvonici, arabeske ulaze u crkve, a palače skrivaju damaskanska dvorišta.

Koža kasnije zatamnjuje drvo, a tamjan na koži postaje mekši. Grejp se povlači, no njegov gorki trag ostaje poput zlatne svjetlosti na kamenu, nasuprot mahovinastoj sjeni.

Mudéjar - Clair nije citrusni „light” flanker. To je grejp uhvaćen u čipku od cedra, mahovine, tamjana i kože — andaluzijska tvrđava koja propušta samo jednu drsku zraku.