My Past Selves Flowers

Prvi buket stiže tek kada ga više ne možeš držati. TOSKOVAT' My Past Selves Flowers miriše na hladni poljubac, mramor koji zatvara posljednju želju i cvijeće koje iz raspadanja nastavlja život.

Snakefruit, mangosteen i genmaicha čaj otvaraju extrait neobično voćno, trpko i prženo. Nicotiana alata, bromelije i korijen ginsenga odmah šire botanički svijet koji nije uredan vrt nego živi herbarij.

Sjemenke grožđa, opijum, azaleja i božur uvode gorčinu, omamljenost i meke latice. Devilwood i hojicha čaj zatamnjuju sredinu, dok podzemna orhideja Rhizanthella i crvena mrtva kopriva spuštaju cvijeće prema zemlji.

David-Lev Jipa-Slivinschi piše o ljubavi, tuzi i vlastitom posljednjem sutra. Tijelo postaje tlo iz kojeg rastu cvjetovi; nada je da će buduće generacije bukete davati voljenima prije nego što postane prekasno.

Prirodni oud, nag champa, tamjan, zmajeva krv, laka drvo, halmaddi i hidrokarbonska smola grade gustu, ritualnu bazu. Zemlja ostaje vlažna i tamna, ali cvijeće iz nje ne prestaje izlaziti.

My Past Selves Flowers nije buket žalovanja stavljen u vazu. To je podzemna orhideja među zemljom, hojichom, nag champom, oudom i zmajevom krvi — cvijeće koje napokon stiže, pa iz groba odlazi dalje prema živima.