Néa

Bizantsko zlatno doba ovdje ne miriše samo na tamjan i kamen, nego na datulje, šipak, osam bijelih mošusa i vaniliju iznad barutnog traga. JUL ET MAD Néa raskoš carstva pretvara u topao, gust i pomalo eksplozivan extrait.

Datulja, davana i šipak otvaraju kompoziciju slatko, voćno i aromatično. List palme unosi zeleniji rub, a crni papar presijeca bogatstvo suhim pikantnim udarom.

Osam bijelih mošusa gradi široku, mekanu površinu na kojoj vanilija može djelovati raskošno bez gubitka zraka. Pačuli i cashmeran zatim dodaju zemlju i teksturu, dok ambroxan širi toplinu oko kože.

Luca Maffei nadahnuće nalazi u Nea Ecclesia, crkvi koju je Bazilije I. podigao pokraj carske palače kao znak obnove. Ime priziva razdoblje kada je Bizant bio gospodarsko, kulturno i vjersko središte na vrhuncu moći.

Olibanum uvodi svečani dim, a Dynamone akord baruta kroz slatkoću povlači taman, suh trag. Datulja i vanilija postaju smolastije, šipak blijedi, dok mošusi ostaju poput luksuzne tkanine.

Néa nije obična vanilija s orijentalnim dekorom. To je datulja i vanilija preko osam mošusa, šipka, tamjana i bizantskog baruta — zlatno doba koje pod svilenom površinom još nosi eksploziv.