Я

Jutro poslije ponoćnih dvanaest bobica grožđa počinje rupama u sjećanju. TOSKOVAT' Я miriše kao nejasan dokaz proslave: voće, šampanjac, tuđi puder na koži i cvijeće koje se već počelo sušiti.

Liči, mango i dvanaest bobica grožđa sa šampanjcem otvaraju sočno i blistavo, ali klinčić odmah ubacuje toplu, pomalo zubatu začinsku crtu. Veselje zato nije sasvim nevino; u pozadini već osjećaš umor i zamućene rubove noći.

David-Lev Jipa-Slivinschi u cvjetnom dijelu spaja karanfil, ylang ylang, gardeniju, heliotrop i iris. Muškatni oraščić daje suhu toplinu, a akord pudera za lice cijelu sliku čini intimnom — kao trag dviju podloga koje su se pomiješale pri dodiru.

Na koži se voćna buka stišava i izlaze antilop, tolu balzam i pijesak. Suho cvijeće više nije svježi buket nego ono što ostane na stolu sljedećeg dana. Mošus i vanilija zaokružuju trag, ali ne brišu njegovu prašnjavu, pomalo melankoličnu teksturu.

Ovo nije bezbrižan voćni gourmand ni uredan cvjetni parfem. Ako od manga i ličija želiš tropsku vedrinu, puder, pijesak i suhe latice mogli bi ti djelovati gotovo sablasno. Upravo u tom prijelazu iz slavlja u zaborav nalazi se njegov smisao.

Pred kraj više ne znaš je li na koži ostao poljubac, prosuti šampanjac ili puder s nečijeg obraza. Я završava rečenicom iz vlastite priče: osjećaj je ponovno mlad, ali sinoćnji događaji i dalje nemaju jasan redoslijed.