Rosanostra

Tišina ovdje nije prazna: u njoj se čuju papir koji je izgorio, vlažna zemlja i metalni puls krvi. SPIRITICA Rosanostra je ekstrakt ruže nakon događaja, kad je buka završila, a prostor još pamti što se dogodilo.

Gorka naranča daje kratak, rezak bljesak, ali akord krvi odmah mijenja boju kompozicije. Dojam postaje željezan, taman i tjelesan, bez ugodne citrusne vedrine.

Miguel Matos i Daniele Muratori Caputo slažu tri lica ruže: crnu taifsku, damaščansku i centifoliju. Jedna djeluje tamno i suho, druga bogato, treća mekanije i razvedenije; zajedno ne čine klasičan romantični buket.

Spaljeni papir i tamjan provlače dim kroz latice. Vlažna zemlja zatim spušta cijeli prizor, pa ruže na koži izgledaju kao da su pale na tlo nakon što je posljednja poruka pretvorena u pepeo.

Razvoj ide od gorko-metalnog reza prema dubljoj, zemljanoj tišini. Ovo nije za nekoga tko želi čistu, ružičastu ili puderastu ružu; krv, pepeo i mokro tlo ostaju sastavni dio njezina lica.

Rosanostra završava bez velikog finala: tamna latica, rub spaljenog papira i miris kiše na zemlji — upravo zato rečenica „miris tišine“ ovdje zvuči sasvim doslovno.