Silent Rain

Oluja je stala usred rečenice, a mokra ulica počela je ispuštati paru. ALMOST HUMAN Silent Rain je ekstrakt mirisa svijeta nekoliko minuta nakon kiše, viđen očima djeteta koje nema potrebu ništa objasniti.

Mokri beton nosi hladnu, mineralnu vlagu, dok zelena maglica širi svježinu ispred njega. Nema citrusa ni cvijeća koji bi prizor učinili parfemskijim; u središtu je sama ulica.

Goran Bajazetov kompoziciju veže uz usku pukotinu u vremenu: dijete s mokrom kosom i cipelama punim vode gleda kapljice na krovovima, potpuno zaustavljeno u miru koji je ostao nakon oluje.

Iz tla se podiže topla para zemlje, čista i lagano zamagljena suncem koje prolazi kroz oblake. Taj topli sloj postupno omekšava tvrdoću betona i približava miris koži.

Kako se razvija, blijedeća sunčeva svjetlost i tihi zrak ostaju kao apstraktni, prozračni tragovi. Ako želiš dramatičan kišni ozon ili sladak miris petrichora, Silent Rain bit će suzdržaniji i gotovo meditativan.

Na kraju ne ostane oluja, nego topla ulica, kap na obrazu i tihi zrak koji kao da traži glas — svijet je na trenutak blizu i sasvim dovoljan.