Silphium

Najvrjedniji začin antičkog svijeta nestao je toliko potpuno da više nitko ne zna kako je mirisao. STORA SKUGGAN Silphium ne glumi pronađeni original; gradi mogući miris izgubljene biljke iz tragova, srodnika i suvremenih aromamolekula.

Akord silfija djeluje zeleno, začinski i smolasto, uz crni papar, đumbir, klinčić i cimet. Nije pitoma mediteranska biljka, nego gust dojam soka, korijena i suhe topline.

Silfij je rastao samo oko Kirene u današnjoj Libiji, a antički su ga autori hvalili kao začin, lijek i mirisni materijal. Pokušaji uzgoja nisu uspijevali; ogromna potražnja i pretjerana berba na kraju su ga izbrisale.

Olle Hemmendorff i Tomas Hempel zamišljeni akord postavljaju na tamjan, miru i cistus. Geranij daje kratku aromatičnu svježinu, dok duhan, cedar i koža grade suhi antički okvir.

Na koži se začini postupno lijepe uz smolu i kožu, a početna zelenina postaje tamnija. Ako želiš povijesnu rekonstrukciju s dokazivom formulom, ona ne postoji; ovo je svjesno umjetnička hipoteza.

U završnici ostane kožna vrećica puna tamjana, duhana i biljke bez živog primjerka — miris izumrlog začina koji je upravo zbog praznine postao veći od stvarnosti.