Burning Bridges

Postoji trenutak kada stojiš na rubu svog starog života i shvatiš da se više ne možeš vratiti.
Tišina se skuplja oko tebe i svodi sve na jednu misao: vrijeme je.

Osjećaš težinu navika, sjećanja i odluka koje su te oblikovale, ali istovremeno osjećaš kako se tijelo polako odvaja od njih. Njihova je svrha ispunjena.

Tada se pojavljuje vatra – kao prirodan čin. Čisto sagorijevanje onoga što više nema kamo ići. Dijelovi tebe ulaze u uzlaznu svjetlost, mirni i postojani.

Ne znaš kamo ideš. Put se ne vidi u cijelosti, ali u tebi postoji pokret – impuls koji te vodi naprijed prije nego što ga u potpunosti razumiješ.

Kad se vatra stiša, prostor ispred tebe izgleda drugačije. Stara mapa ostaje iza tebe, a ti po prvi put koračaš prema budućnosti koja se stvara pod tvojim stopalima.

Mostovi su izgorjeli.