Desert Hope

Prije nego što sam postao ono što jesam, hodao sam pustinjom u koži i teškom pamuku, slojevima otvrdnutima od vrućine i znoja. Svaki korak tonuo je duboko, usporavajući me, iscrpljujući.

Zrak je imao metalni okus, suh i oštar. Horizont se ponavljao bez promjene.

Kad je sunce počelo zalaziti, toplina je popustila, a vjetar se ohladio. Na vrhu dine promatrao sam nebo kako se pretvara u metal i vatru.

U tišini koja je uslijedila, pustinja se promijenila. Grubost se smirila, a tišina otkrila sebe.

Slab trag zelenila prošao je zrakom — šapat života. Udahnuo sam ga i osjetio prvi znak obnove.

Desert Hope je ta uspomena – trenutak kada te pustinja ogoli i oblikuje ono što ćeš postati.