Silent Rain

Sjećam se tog prizora kao kroz uski procjep vremena. Kiša je naglo stala i ostavila mir koji se razlio ulicom poput tankog sloja svjetlosti.

Para se dizala s asfalta – topla, čista, lagano zamagljena suncem koje se probijalo kroz oblake.

Stajao si tamo, dijete s mokrom kosom i cipelama punim vode, potpuno zaustavljen u trenutku. Promatrao si svijet kako treperi.

Udahnuo si duboko. Bio je to dah bez slojeva.

U tom sjećanju sve je bilo dovoljno.

Silent Rain čuva taj trenutak – svijet koji je bio tih, blizak i potpun.