Tryst

Sjećaš li se vožnje do nasada naranči tog proljeća?

Kako su vijugave ceste poput vrpci rezale obronke brda, a mi smo znali riječi svake pjesme na radiju. Zrak je bio sladak – poput meda, poput mogućnosti – a sunce je grijalo našu kožu. Našli smo mirno mjesto za parkirati i poljubili se ispod cvjetova naranče, dok je cijeli dan izgledao kao tajna koju dijelimo samo mi.

Kasnije, na povratku kući, pronašla si cvijet u naborima svog kaputa. Njegov je miris ostao – svjež, svijetao i zlatan.