Danas sam se sjetio licemjerja. Prodaju nam ljubav, vjeru, oprost, blagoslove, ometanja, snove. Prodaju bilo što ako smo spremni to kupiti.
Ako je teško reći tko su „oni“, možda je to zbog nas…Sve što smo ikad željeli bilo je – sve.
Obećanja u bijelim kragnama kojima djeca vjeruju, bolje sutra. Ali samo ako za njega radiš – svakog sutra.
A ja, čekam na hladnoći, snijeg mi je na licu, raž u džepu, u nadi za odgovorima za neko drugo doba. Društvo i dalje umire. A mi smo ga ubili.
Kako ćemo se utješiti, mi – ubojice svih ubojica?